Socijalna anksioznost

Socijalna anksioznost (socijalni anksiozni poremećaj , nekada nazivan i socijalna fobija) je neprimjeren strah od izloženosti posmatranju i kritičkoj procjeni drugih u različitim socijalnim situacijama. Manifestira se kao strah od javnih nastupa, predavanja, izjava za TV, iznošenja svog mišljenja na sastanku, susreta sa značajnim osobama, pokazivanja znanja i vještina na ispitu, za vrijeme obroka u prisustvu drugih i sl. Osoba se boji da će u javnom nastupu ispasti nespretna, pokazati neznanje, napraviti nepopravljivu glupost i tako ispasti smiješna. Ako je prisiljena biti u socijalno-fobičnoj situaciji, osoba doživljava jake simptome anksioznosti (crvenilo lica, znojenje, drhtanje i blokadu govora), uz popratne negativne kognitivne interpretacije (njen će nastup proglasti glupim, dosadnim i sl.). Osoba je svjesna svoje anksioznosti i pratećih tjelesnih znakova, misli da je to lako uočljivo drugima, pa se javlja strah od straha, odnosno jaka anticipacijska anksioznost, što se zbog posljedičnog izbjegavajućeg ponašanja negativno odražava na socijalne kontakte i kvalitet života.

Uz strah da će ih drugi procjenjivati i ocjenjivati ide i očekivanje da će rezultat takve procjene za njih biti negativan i poražavajući. Strah od procjenjivanja se često odnosi na određenu malu grupu ljudi, a ne na masu ljudi.

Socijalna anksioznost je najčešći anksiozni poremećaj (10-15%). To je često neprepoznat razlog neuspjeha u školi, razvoda braka, neuspješne profesionalne karijere, asocijalnog života, alkoholizma i ovisnosti o psihoaktivnm supstancama. Socijalna anksioznost takođe često nije prepoznata u ambulantama porodične medicine. Ovaj poremećaj često je razlog i socioekonomskog tereta za pacijenta, u smislu oštećenja profesionalnog funkcionisanja,

Uz socijalnu anksioznost se mogu javiti i druga stanja, najčešće su različite fobije, agorafobija, depresija, ovisnost o alkoholu i drogama.

Liječenje: Prvu liniju farmakološkog tretmana socijalne fobije čine antidepresivi.  Prvi izbor u terapiji antidepresivima čine SSRI (fluoksetin, paroksetin, sertalin).  Venlafaxin, moclobemid, olanzapin i pojedini benzodiazepini (bromazepam, klonazepam) mogu se također koristiti u tretmanu socijalnih fobija. Ukoliko je postignut terapijski odgovor nakon 12 sedmica, terapija se nastavlja šest mjeseci.  Kognitivna terapija sa izlaganjem efikasnija je u smanjivanju procenata relapsa u odnosu na farmakoterapiju.

Venlafaxin se može koristiti kao druga linija terapije, ukoliko SSRI ne daju adekvatan terapijski odgovor tokom akutne faze tretmana.

Prognoza je, uz terapiju, dobra. Ako se ne tretira uglavnom dobije hroničan tok, sa mogućnošću pogoršanja.

Danas se smatra kako postoje dva glavna klinička podtipa socijalnog anksioznog poremećaja:  Generalizovani (strah od širokog spektra socijalnih situacija) i Specifični SAP(strah od jedne ili nekoliko specifičnih socijalnih situacija).