Pretjerano spavanje – Hipersomnija

Hipersomija-pretjerano spavanje je širok dijagnostički termin i obuhvata više različitih stanja. Dijagnoza hipersomnije se postavlja kada se ne može naći drugi uzrok pretjerane pospanosti (dnevna pospanost) ili pretjeranog spavanja tokom dana a što traje više od mjesec dana. Obično počinje u djetinjstvu. Može biti posljedica (1) nedovoljnog spavanja, (2) osnovne neurološke disfunkcije sistema za regulaciju sna u  mozgu, (3) isprekidanog sna, ili (4) faza individulanog cirkadijalnog ritma. Tretman uključuje upotrebu stimulansa.

Narkolepsija

Narkolepsija je sindrom kojeg karaktrišu četiri simptoma (1. pretjerana dnevna pospanost (sa napadima spavanja), 2. katapleksija, 3. paraliza spavanja, 4. hipnagogne i hipnapompne halucinacije). Radi se o hroničnom, cjeloživotnom stanju sa značajnim posljedicama na edukaciju, rad i odnose.

Učestalost narkolepsije u Evropi se procjenjuje na 3-4/10000 osoba. Obično se u svom punom obliku javlja u kasnoj adolescenciji ili ranim 20- tim iako se može javiti u bilo kojem dobu.  Može proći mnogo vremena između pojave najranijih simptoma (pretjerane pospanosti) i kasnije pojave katalepsije. Kada se dijagnoza bolesti jedanput potvrdi, ona ima hroničan tok  bez perioda duge remisije.

Najvjerovatnije je uzrokovana poremećenim  mehanizmom prekida REM faze spavanja. Nova istraživanja govore o tome da je značajno smanjena količina neurotransmitera  hipokretina u osoba koje boluju od narkolepsije.

Samo u 10-15 % bolesnika kojima je dijagnostikovana narkolepsija se javljaju sve četiri simptoma. Kod većine se javlja samo pojačana dnevna pospanost ili pojačana dnevna pospanost sa još jednim od navedena četiri simptoma.

1. Pretjerana dnevna pospanost (često sa iznenadnim napadima spavanja) je primarni simptom narkolepsije. Od umora se razlikuje po tome što postoje napadi sna koji traju kratko (manje od 15 minuta) i kojima se ne može oduprijeti. Precipitirajući faktor za napad spavanja mogu biti jednolične aktivnosti ili aktivnosti koje se obavljaju sjedeći. Napadi kratkotrajnog spavanja su izuzetno osvježavajući a efekti obično traju 30-120 minuta. Mogu se dešavati do pet puta dnevno.

2. Katapleksija se javlja u više od 50% pacijenata sa narkolepsijom. Karakteriziraju je kratke epizode (sekunde ili minute) iznenadne slabosti (gubitka snage) ili paralize (gubitak tonusa) poprečnoprugaste muskulature (češće pojedine grupe mišića, rjeđe kompletne muskulature). Gubitak mišićnog tonusa se može se manifestovati kao nemoć, klonulost glave, nerazgovijetan govor, slabost i savijanje koljena, spuštena vilica. Ne dolazi do gubitka svijesti (ako je epizoda kratka). Kada se napad završi pacijent je potpuno uredan/normalan.

Ktapleksija je često izazvana smijehom (uobičajeno), ljutnjom (uobičajeno), atletskim aktivnostima, uzbuđenjem ili ushićenjem, seksualnim odnosom, strahom, ili stidom. Zbog toga se u pokušaju kontrole emocija  kod nekih pacijenata razvija ravnodušnost ili manjak izražajnosti.

Dijagnoza katalepsije automastki podrazumijeva i dijagnozu narkolepsije. Ukoliko katapleksija ne postoji, za dijagnozu narkolepsije su potrebna brojna druga obilježja.

3. Paraliza spavanja je privremena, djelimična ili potpuna paraliza na prelazu spavanja- budnosti. Najčešće se dešava prilikom buđenja (poslije buđenja). Osobe su potpuno svjesne ali se ne mogu pomijerati (učiniti bilo kakav voljni pokret) ili otvoriti oči.

Obično se opisuje kao „zastrašujući“ događaj, koji izaziva anksioznost. Obično traje manje od 1 minute. 25- 50 % opće populacije smatra da traje mnogo kraće

4. Hipnagogne i hipnapompne halucinacije se opisuju se kao živopisne auditivne ili vizuelne halucinacije ili iluzije,  iskustvo poput sna koje se javljaju tokom prelaska iz stanja budnosti u spavanje ili na prelasku spavanja u budno stanje.

Narkolepsija se može razlikovati od drugih poremećaja sa pretjeranom dnevnom pospanošću po REM periodu na početku spavanja (SOREMPs) koji se vidi na polisomnografskom zapisu. Definiše se kao pojava REM faze unutar 15 minuta od početka spavanja (normalno je oko 90 minuta). Više od dva SOREMPs perioda su dovoljna za dijagnostikovanje narkolepsije. Nalazi se kod 70% pacijenata sa narkolepsijom a kod manje od 10% pacijenata sa drugim oblicima hipersomnije.

Kod narkolepsije postoji povećana učestalost drugih kliničkih znakova kao što su: Povremeni pokreti nogu; Apnea u spavanju – pretežno centralna; Kratka latencija sna; Česta je noćna pobuđenost; iz REM faze spavanja u fazu I ili stanje budnosti, pacijenti obično nisu svjesni buđenja; Problemi sa pamćenjem; Očni simptomi: zamućenje vida, diplopije, titranje; Depresija; Mogu se javiti i automatska ponašanja kojih se pacijent ne sjeća

Terapija podrazumijeva redovan odlazak na spavanje. Dnevno drijemanje treba planirati u redovno vrijeme tokom dana. Iz sigurnosnih razloga treba biti oprezan prilikom vožnje i izbjegavati namještaj sa oštrim rubovima.  Za dnevnu pospanost se propisuju psihostimulansi. Mogu biti učinkovite i visoke doze propanolola.

Triciklični antidepresivi i inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRIs) se mogu propisati za simptome vezane za REM fazu spavanja, posebno katapleksiju.

Pretjerano spavanje nepoznatog porijekla – Idiopatska hipersomnia

Poremećaj sa pretjeranom pospanošću kod pacijenata koji nemaju druge simptome koje povezujemo sa narkolepsijom. Karakteriše se dugim drijemanjem poslije kojeg se pacijenti ne osjećaju svježe, otežanim buđenjem, osjećajem opijenosti poslije spavanja, i automatskim ponašanjem sa amnezijom. Drugi simptomi uključuju migrenozne glavobolje, nesvjesticu, sinkopu, ortostatsku hipotenziju, i Reynaud fenomen sa hladnim rukama i stopalima.

Uzrok ovoga stanja nije poznat. Postoje neki dokazi da se ovo stanje javlja u određenim porodicama što govori u prilog genetskih faktora.

Mnogi pacijenti dobro reaguju na male doze psihostimulativnih lijekova.

Kleine-Levin sidrom

Rijetko stanje koje se sastoji od perioda produženog spavanja koji se ponavljaju (iz kojih se pacijenti mogu probuditi) sa periodima normalnog spavanja i buđenja. Pacijenti mogu pretjerano spavati i po nekoliko sedmica i buditi se samo da bi jeli (halapljivo)Povezano je sa hiperseksualnošću, ekstremnom srdžbom, razdražljivošću, i povremenim halucijancijama za vrijeme trajanja epizoda. Nakon napada slijedi amnezija. Između napada pacijenti uredno funkcionišu. Može spontano nestati nakon nekoliko godina.

Obično pogađa mlađe muškarce, od 10-21 godinu.

Tretman se sastoji od primjene psihostimulansa (amfetamin, metilfenidat, i pemolin) za hipersomniju i kao preventivna mjera za druge simptome. Također se, u tretmanu, kao efikasan pokazao Litijum.

Hipersomnija povezana sa menstrualnim ciklusom

Ponavljajuće epizode hipersomnije povezane sa menstrualnim ciklusom. Povremene epizode izrazite hipersomnije se javljaju za vrijeme ili kratko prije početka menstruacije.

Tretman se sastoji od regulisanje perioda spavanja. Lijekovi koji pospješuju buđenje, kao što je modafinil, kao i tradicionalni psihostimulansi mogu biti od pomoći.