Nesanica – insomnija

Osnovno obilježje nesanice je nezadovoljstvo količinom i kvalitetom spavanja a što je povezano sa jednim ili više pratećih simptoma: – teškoće usnivanja (započinjanja spavanja), – teškoće prosnivanja (održavanja sna) sa čestim buđenjima ili problemima ponovnog usnivanja te – ranojutarnje buđenje sa nemogućnošću ponovnog usnivanja.

Nesanica je najčešći tip poremećaja spavanja. Istraživanja pokazuju jednogodišnju prevalencu od 30-45 % u odraslih. Oko 1/3 stanovništva SAD ima nesanice nekoliko puta godišnje. Kod  9% opšte populacije nesanica je hronično stanje. Osobe sa hroničnom nesanicom imaju više od 2x saobraćajnih nesreća od opšte populacije. Samo 5% osoba sa hroničnom nesanicom se javlja ljekaru. Više od 40% osoba sa hroničnom nesanicom se liječi na svoju ruku lijekovima bez recepta, alkoholom ili koristeći oboje.

Nesanica se može podijeliti u odnosu na to kako utiče na spavanje ( npr. insomnia usnivanja ili početna nesanica, insomnia prosnivanja ili srednja nesanica i kasna nesanica koja uključuje i ranojutarnje buđenje). Može se razlikovati u odnosu na dužinu trajanja (npr. prolazna, kratkoročna i dugoročna).

Primarna nesanica se dijagnostikuje ukoliko unazad mjesec dana tri ili više puta sedmično spavanje ne rezultira odmorom ili ako postoje teškoće usnivanja ili prosnivanja (održavanja sna).

Česta pritužba na spavanje je tzv. spavanje koje ne odmara i koje je rijetko neovisno i obično vezana sa teškoćama usnivanja i prosnivanja.

Ranije se smatralo da insomnija nije nezavisan poremećaj. Postojalo je mišljenje da je neophodno liječiti uzrok nesanice. Isticalo se da će se tako popraviti i simptomi nesanice.  Kliničko iskustvo je pokazalo drugačije. Sada se zna da nesanica može biti nezavisan poremećaj. Kao posljedica toga trenutna terapija favorizira olakšanje tegobe i tretiranje simptoma. Ranije se smatralo da ako je insomnija povezana sa depresijom, liječenje insomnije će maskirati depresiju tako ometati tretamn antidepresivima. Čini se da se to ne dešava.

Liječenje nesanice uključuje različite tehnike dekondicioniranja, transcendentalnu meditaciju, sedative i hipnotike, trake za opuštanje i nespecifične mjere kao što je higijena spavanja i slično.