Epsihijatrija (online psihijatrija) – šta je to ?

* Postoji više sinonima za pojam epsihijatrija između ostalih to su: telepsihijatrija, online psihijatrija, psihijatrija na daljinu)

Epsihijatrija je grana emedicine  odnosno pružanje usluga iz oblasti medicine (dijagnostika, lijecenje, konsultacije i dr.) na daljinu  – pomoću savremenih sredstava komunikacije. Epsihijatrija prevazilazi niz poteškoća za one kojima zbog različitih razloga (udaljenost, nesigurnost, jezičke i kulturološke barijere, stigma, nemogućnostu putovanja iz različitih razloga itd.) nije bio dostupan stručnjak koji je specijalizovan za njihov problem.

Epsihijatrija je u snažnom usponu u zadnje vrijeme.

Zašto? Na prvom mjestu zato što se pokazala uspješnom.

Osim toga je:  jeftinija (vrijeme, put, izostanci itd.)pristupačna (bilo gdje), opuštena (ne stigmatizira, privatnost, poznat prostor, fleksibilnost).

Veliki broj osoba koje pate zbog različitih problema, se ne obraćaju za pomoć u zdravstvene ustanove, velikim dijelom zbog osjećanja sramote i straha od obilježavanja. Moderna tehnologija otvorila nove mogućnosti za pružanje pomoći i ovoj velikoj grupi ljudi. Mnogi se osjećaju puno opuštenije, slobodnije i otvoreniji su ako razgovaraju sa psihijatrom iz svog privatnog prostora nego u ordinaciji. Zadovoljni su, a postignuti rezultati su visoki. Ovo je jedan od važnijih razloga zbog kojeg veliki broj osoba koje do sada nisu tražile pomoć, a bila im je potrebna. Sada konačno imaju priliku i da je dobiju na način koji njima odgovara.

Epsihijatrija može poboljšati kvalitet brige za pacijente koji imaju različita mentalna stanja. Jedno istraživanje u oblasti telemedicine je pokazalo je da su pacijenti imali:

  • Manje prijema u bolnicu (38%)
  • Manje ponovnih prijema u bolnicu (31%)
  • Manje dana provedenih u bolnici (63%)
  • Više su bili angažirani u vlastitoj zdravstvenoj zaštiti

Drugo istraživanje pokazalo je da telemedicinski tretman ostvaruje uštedu u odnosu na troškove bolničke njege (19%).

Epsihijatrija olakšava i omogućava osobama da ostanu zdravi, a osim toga da budu uključeni u svoju zdravstvenu zaštitu, poboljšava njihov angažman i zadovoljstvo. Većina voli praktičnost, fleksibilnost i njegu u stvarnom vremenu što epsihijatrija omogućava.

Prednosti i koristi od telepsihijatrije se još uvijek istražuju, ali do sada postoje snažni dokazi koji sugerišu da telepsihijatrijski servisi mogu pomoći u prevazilaženju nekih od barijera za odlazak kod psihijatra i to:

  • Ekonomskih – Telemedicina smanjuje troškove pružanja usluga u oblasti mentalnog zdravlja. Pacijenti ne moraju da se brinu u vezi odlaska kod doktora, putovanja, prijevoza, čuvanja djece, izostanka sa posla, gubitka vremena ili drugih troškova vezanih za odlazak u zdravstvenu ustanovu. U zemljama u kojima je telemedicina pokrivena zdravstvenim osiguranjem, troškovi koje ima pacijent su jednaki ili manji.
  • Geografskih– Telepsihijatrijske usluge se mogu pružati bilo gdje, bez obzira gdje se psihijatar i pacijent nalaze. Dovoljan je samo dobar pristup internetu i korištenje nekog od programa za online razgovore. Posebno je pogodan za one koji žive daleko od zdravstvenih ustanova ili ako se u njihovoj blizini ne nalazi terapeut koji im moze pomoći. One koji su na putovanju a treba im iznenadna konsultacija ili oni koji žive u inostranstvu a žele razgovor sa psihijatrom na maternjem jeziku.
  • Stigmatizirajućih– Stigma, predrasude i zablude u vezi mentalnog zdravlja i bolesti mogu obeshrabriti mnoge da potraže pomoć psihijatra. Telemedicina omogućava da pomoć psihijatra ipak bude dostupna i za osobe koje se ne osjećaju prijatno zbog odlaska u psihijatrijsku ordinaciju  i zbog toga ga izbjegavaju. A to je zasigurno značajno da bi se povećao broj osoba koje traže pomoć i dobiju je, pa makar na početku liječenja dok ne prevaziđu svoje strahove i druga osjećanja.
  • Takođe, mnogi pacijenti se osjećaju puno opuštenije i budu otvoreniji ako razgovaraju sa psihijatrom iz svog privatnog prostora nego u ordinaciji. Ovo je jedan od najvažnijih razloga zbog kojeg veliki broj osoba koje do sada nisu tražile pomoć, a bila im je potrebna, sada konačno imaju priliku da je dobiju na način koji njima odgovara.

Razvoj online psihijatrije

Pružanje psihijatrijskih usluga i pomaganje ljudima na daljinu uz pomoć savremenih sredstava komunikacije i tehnologije počelo je sa razvojem moderne tehnologije. Tome je doprinijelo i povećanje potreba velikog broja osoba koje pate od problema mentalnog zdravlja. Prvo i najjednostavnije sredstvo koje je korišteno za telemedicinu je bio telefon, zatim radio, pa TV, uglavnom za konsultacije i edukacije. Oko 70-ih godina prošlog vijeka su u SAD već poceli da koriste interne bolničke sisteme za dijagnostiku, konsultacije i psihoterapiju. Danas su u SAD usluge iz oblasti telepsihijatrije toliko razvijene da su izjednačene sa uslugama koje se pružaju u ordinaciji “licem u lice” . U SAD je epsihijatrija integrisana u zdravstveni sistem. U Evropskim zemljama najviše je do sada razvijena u svim skandinavskim zemljama, Velikoj Britaniji, Španiji. Finansiranje je takođe priznato od strane zdravstvenog osiguranja. Usluge u ovoj oblasti su se jako razvile u zadnje vrijeme. Smatra se da oko 70% svih usluga može biti pruženo na ovaj način.

Velika udaljenosti pacijenata od zdravstvenih ustanova i nedostatak odgovarajucih stručnjaka koji su specijalizovani za određene tretmane, veliki broja imigranata koji ne govore dovoljno dobro lokalni jezik su vjerovatno doprinijeli razvoju. Od ranije je poznato da osobe koje su preselile u druge države u kojima se govori drugi jezik i sa drugačijim kulturnim normama češće imaju psihičke smetnje. Zahvaljujući modernim tehnologijama stručnjaci koji govore njihov maternji jezik postaju dostupni za ljude koji su emigrirali.

Ograničenja mogu biti vezana za neintegrisanost u zdravstveni sistem, neka pravna i etička ograničenja. Vremenom se epsihijatrija dobro integrisala u zdravstveni sistem te su navedena ograničenja u značajnoj mjeri prevaziđena. Nekadašnja ograničenja vezana za tehničke smetnje su brzim razvojem tehnologija su uglavnom prevaziđena. Često pominjani problem je to što pacijent i psihijatar nemaju kontakt uživo i da je neverbalna komunikacija kao vazan aspekt veoma ograničena. Sa savremenim programima i opremom koji se koriste za video komunikaciju taj problem vremenom postaje sve manji. Ograničenje može biti ukoliko je potreban tjelesni pregled, ali onda je obavezno da se on obavi kod drugog doktora.