Disocijalni (Antisocijalni) poremećaj ličnosti

Antisocijalnu ličnost karakterizira bezosjećajno zanemarivanje prava i osjećanja drugih, neprihvatanjem socijalnih pravila vezanih uz zakonito ponašanje. Osobe s ovim poremećajem izrabljuju druge zbog materijalnog dobitka ili osobnog zadovoljstva. Brzo se frustriraju a frustraciju loše podnose. Svoje sukobe izražavaju impulzivno i neodgovorno, ponekad s neprijateljstvom ili nasilništvom. Obično ne uspijevaju predvidjeti posljedice svojih ponašanja i tipično nakon njih ne osjećaju krivnju ni žaljenje. Skloni su neodgovornosti, rizičnim ponašanjima uz površan šarm i napuhano samopoštovanje. Mnogi imaju dobro razvijenu sposobnost slatkorječivog opravdavanja svojeg ponašanja ili za njega okrivljuju druge. Njihove veze su prožete neiskrenošću i obmanjivanjem. Skloni su manipulaciji, laganju, ne uzimajući u obzir posljedice ni za sebe, ni za druge, ne pokazuju žaljenje ni grižnju savjesti. Neosjetljivi su na patnju drugih, pokazuju cinizam i prezir. Kažnjavanje rijetko utiče na njihovo ponašanje i rijetko poboljšava njihovu prosudbu. Antisocijalna ličnost često vodi u alkoholizam, narkomaniju, promiskuitet, nemogućnost ispunjavanja obaveza i teškoće pri poštivanju zakona. Očekivano trajanje života je skraćeno, no tokom godina poremećaj ima osobinu slabljenja ili ustaljivanja.

Dvije su važne komponentne koje trebaju biti zadovoljene kako bi pacijent dobio dijagnozu navedenog poremećaja. Prva se odnosi na postojanje poremećaja u ponašanju prije petnaeste godine. U navedeni kriterij spadaju sljedeća ponašanja: neopravdano izostajanje iz škole, bježanje od kuće, laganje, krađu te uništavanje tuđe imovine. Skoro 80% ljudi s dijagnozom antisocijalnog poremećaja ličnosti imaju simptome do jedanaeste godine, s tim da ih dječaci prikazuju ranije nego djevojčice, koje ne moraju pokazivati antisocijalno ponašanje sve do puberteta.

Druga komponenta antisocijalnog poremećaja odnosi se na nastavljanje tog obrasca u odrasloj dobi. Odrasla antisocijalna ličnost ponaša se neodgovorno prema svom poslu, krši zakone, laže, razdražljiva je i fizički agresivna, ne vraća dugove i ne obazire se na opasnost. Takva je osoba impulzivna i ne razmišlja unaprijed. Osim toga, ne pridaje važnost istini niti se kaje zbog svojih nedjela.

Danas većina istraživača antisocijalne poremećaje ličnosti identificira preko dva glavna skupa ponašanja. Prvi se odnosi na sebičnost, bešćutnost te iskorištavanje drugih, a drugi na antisocijalni životni stil (gdje se više naglašava ponašanje). Ipak bitno je također sagledati poremećaj i s kognitivne i emocionalne strane. Siromaštvo emocija (pozitivnih, ali i negativnih) predstavlja jedan od bitnijih aspekata antisocijalnog poremećaja. Takve osobe nemaju osjećaj stida, a čak i njihovi naizgled pozitivni osjećaji prema drugim ljudima samo su gluma.

Osobe s antisocijalnim poremećajem ličnosti identificiraju same sebe kroz egocentrizam, a samopoštovanje im proizlazi iz osjećaja moći ili zadovoljstva. Usmjerene su na sebe i glavni cilj im je postizanje osobne gratifikacije. Nedostatak empatije kod tih osoba je vidljiv po tome što ne iskazuju zabrinutost za tuđa osjećanja niti mogu razumjeti potrebe drugih ljudi. Iz toga onda proizlazi i nedostatak kajanja za patnju i štetu koju su prouzročili svojim postupcima. Intimni odnosi su im narušeni, jer druge ljude doživljavaju kao sredstva ostvarenja vlastite dobiti. U odnosima s drugom osobom koriste se lažima, prisilom i dominacijom. Sve to rade kako bi ostvarili osobnu gratifikaciju, moć i užitak kroz koje jedino mogu dobiti osjećaj vrijednosti koji im hronično nedostaje.