Borderline (Emocionalno nestabilni) poremećaj ličnosti

Jedna od najznačajnijih karakteristika emocionalno nestabilne ličnosti jeste nestabilnost. To podrazumijeva nestabilnost slike o sebi, nestabilnost emocija i nestabilnost u ponašanju  i interpersonalnim odnosima.

Djelomično zbog nestabilnosti osjećanja, stavova i ponašanja, granične ličnosti nisu razvile jasnu sliku o sebi i trajno su nesigurne u vezi vlastite vrijednosti. Takve osobe ne mogu podnijeti osamljenost i boje se biti napuštene. Zbog toga njihovi odnosi s drugim ljudima, iako nestabilni s jedne strane, s druge strane su i intenzivni. Oni ulažu velike i jake napore kako bi izbjegli stvarno ili zamišljeno napuštanje. Ovakav oblik razmišljanja i ponašanja dovodi do toga da su sklone imati intenzivne odnose koji traju privremeno i variraju između idealizacije i obezvrjeđivanja. Kod njih nema “sive boje”, tj. nema nijansiranja nego samo krajnosti (tzv. crno-bijeli svijet). Sebe, druge ljude i okolinu vide na ekstreman, dramatičan način. Stoga su njihove veze žestoke i dramatične. Sklone početnoj idealizaciji i naglom razočarenju. „Mrzi me, mrzim te, ali me ne ostavljaj“ je njihov temeljni obrazac bliskosti. U odnosima s drugima nesvjesno, ali i svjesno imaju potrebu za provociranjem, izazivanjem sukoba, dramatičnim obratima, nemirom i patnjom. Izazivanjem tih trenutaka nerazumijevanja i nemira vrše intenzivan pritisak na odnos i riskiraju da se druga osoba povuče iz tog odnosa. Oni sami paradoksalno osjete da su u bliskom odnosu. Razlog tome je što osjećaju da ih ta druga osoba razumije, jer dijele isti osjećaj nemira i frustracije i zbog toga mogu biti bliski s njom. Kad se zabrinu da će izgubiti brigu druge osobe, često izražavaju neodgovarajući i jaki bijes. Te promjene raspoloženja su tipično praćene izrazitim promjenama pogleda na svijet, na sebe same i na druge—npr. od lošeg na dobro, od mržnje u ljubav. Kad se osjete napuštenima, može doći do disocijacije ili očajničke impulzivnosti.

Povezano s ekstremnim emocijama koje doživljavaju (pa tako i tuge i depresije) još jedna značajna

karakteristika graničnog poremećaja ličnosti je sklonost suicidalnom ponašanju. To je zapravo jedini poremećaj, uz depresiju, u čijim se kriterijima za dijagnozu nalazi sklonost samoozljeđivanju. Suicidalne misli su gotovo univerzalne kod ovih pacijenata. Procjenjuje se da će 25% do 50% osoba s graničnim poremećajem pokušati suicid nekada u životu, a određeni broj to i uraditi.  Može se reći da te osobe suicidalnim ponašanjem iskazuju ljutnju, recimo kada se osjećaju frustrirani u nekom važnom odnosu i na taj način impulzivno prazne agresiju. Granični poremećaj ličnosti se zna često odbaciti kao neozbiljan poremećaj tako da porodica oboljelog, prijatelji, čak i sam oboljeli mogu zanemariti stvarni rizik od samoubistva. Rizični faktori za suicidalnost u sklopu samog poremećaja su impulzivnost kao i tjelesno i seksualno zlostavljanje u djetinjstvu.

Misle kako su tokom djetinjstva bile zakinute za odgovarajuću njegu i stoga se osjećaju prazno, bijesno i smatraju da imaju pravo na njegu. Zbog toga neumorno traže pažnju i osjetljivi su na osjećaj da je nema. Ne podnose samoću i preosjetljive su na potencijalno odbacivanje,

Obilježje ovog poremećaja je i impulzivnost koja se kod očituje u rizičnim ponašanjima koja su/mogu biti štetna za njih same. Iznenada mijenjaju planove, prijatelje i vrijednosti. Stavovi i osjećaji prema drugim ljudima mogu značajno i bezrazložno varirati u kratkom razdoblju. Emocije se također brzo promijene, posebno u smjeru srdžbe. Impulzivnost i unutarnji osjećaj praznine može ih voditi u rizično, povremeno i suicidalno ponašanje i sklonost samoozljeđivanju (npr. rizično spolno ponašanje, opasna vožnja, trošenje novaca, uporaba psihoaktivnih tvari i drugo).

U kriterije graničnog poremećaja ličnosti spadaju još hronični osjećaj praznine i neprimjeren bijes koji teško mogu kontrolirati. Također se mogu javiti prolazne paranoidne ideje ili teški disocijativni simptomi koji su vezani uz stres.

Njihov koncept stvarnosti je ponekad tako loš da imaju kratke napade psihotičnog razmišljanja, poput paranoidnih deluzija i halucinacija. Često postanu samouništavajući te se mogu ozlijediti ili pokušati samoubojstvo. U početku kod njegovatelja izazivaju jake zaštitničke osjećaje, no nakon ponavljanih kriza, nejasnih, neutemeljenih pritužbi i neuspjeha pri saradnji s preporukama za liječenje, na njih se gleda kao na osobe koje se žale i odbijaju pomoć.

Općenito govoreći, prvi simptomi graničnog poremećaja ličnosti javljaju se u kasnom djetinjstvu, jasno su prisutni u adolescenciji i imaju vrh u ranoj odrasloj dobi. Adolescenti kod koji se rano jave elementi poremećaja ličnosti imaju visok rizik za značajna oštećenja u odrasloj dobi. U ta oštećenja spadaju obrazovni i akademski neuspjeh, širok raspon interpersonalnih teškoća kao i ozbiljni problemi mentalnog zdravlja uz sam poremećaj ličnosti.

Vrijedi naglasiti da se osobine granične ličnosti s godinama ublažavaju ili ustaljuju. Tokom vremena mogu izgubiti kriterije za postavljanje dijagnoze ovog poremećaja. Tako su simptomi poput samoozljeđivanja, impulzivnosti i nagle promjene raspoloženja skloni povlačenju uz terapiju i povoljniju životnu situaciju. To je posebno naglašeno poslije 30. godine života kada značajan dio bolesnika pokazuje viši stepen funkcionalnosti nego u razdoblju adolescencije i postadolescencije.